Povijest Osteopatije
A.T. Still
Otac osteopatije, (1828-1917), svoju teoriju i način liječenja razvio je empirijskim postupcima. Na njega su imali utjecaj zakoni prirode, metode liječenja Američkih Indijanaca, stare vještine namještanja kostiju, i moguće, orijentalna filozofija. Preuzeo je staru vještinu namještanja kostiju koju je razvio i pretvorio u pravi medicinski sustav iscjeljivanja i tako postavio temelje manipulativnoj medicini. Godine 1892 osnovao je američku školu osteopatije u Kirksville-u i učio studente da bolest mogu izazvati napetost, šok i ostale vrste fizičkih i psihičkih trauma koje uzrokuju promjene u cirkulaciji i djelovanju živčanog sustava. Već tada je znao da treba liječiti cijelu osobu i bio svjestan potrebe očuvanja čiste osteopatije i osteopatije kao znanosti. Utjecaji koji su oblikovali njegovo mišljenje su holističko gledanje, povezanost sa okolinom i svemirom, fizičko, psihičko, emotivno i spiritualno jedinstvo unutar jedne osobe i važnost uma-materije-gibanja, kao osnovnih osteopatskih principa. Prema Still-u, um je bio život unutar svih živih stvari. Poklanja pozornost svemu onome što je u svojstvu i funkciji zdravlja, umjesto da se usredotoči na bolest kako je bilo uobičajeno. Uvjeren je da je Bog u čovjekovu prirodu usadio sredstvo za samoozdravljenje.
William Garner Sutherland
Student A.T. Still-a. Nastavio razvijati Still-ovu teoriju i praksu. Istraživanja su ga dovela do osnovnih pretpostavki kraniosakralne terapije, pa se on smatra ocem ove specijalističke grane unutar osteopatije.
Martin Little John
Škot, 1865 – 1950, studirao kod Still-a u Kirksville. Počeo proučavati fiziologiju i predavati u školi osteopatije. Želio je da osteopati nauče sve o modernoj medicini (suprotno od Still-a). Uspostavio Chicago School of Osteopathy te je osnovao Osteopatiju u Velikoj Britaniji. Razvio GOT.
Viola Frymann
Rodila se u Engleskoj, studentica W.G. Sutherlanda. Od 60-ih tretira djecu u Kaliforniji i danas je najveći živući autoritet u području dječje osteopatije. Zajedno sa osteopatima Thomasom Schooley i Harold Magoun-om zaslužna za prodor kranijalne osteopatije u Europi.
